OBLJETNICA OTVORENJA ZGRADE MATIČNE ŠKOLE U ČAKOVCIMA

Prije točno 17 godina, 7. travnja 2009. godine, svečano je otvorena novoizgrađena Matična
škola u Čakovcima sa sportskom dvoranom. Nikada do tada nismo ni imali sportsku dvoranu
te je radost bila još i veća. Tadašnji ministar, župan, načelnik, ravnateljica, župnici i ostali
uvaženi gosti nazočili su svečanosti otvorenja i posvete naše nove škole. Svi su izrazili veliko
zadovoljstvo ostvarenim projektom u nadi da će još puno godina biti na radost i uporabu
učenicima, učiteljima, svim radnicima škole kao i mještanima Općine Tompojevci. Danas,
nakon sedamnaest godina, s novim generacijama učenika prisjetili smo se značaja toga
događaja. Učenici su na A2 nastavi Hrvatskoga jezika pogledali kratak film o staroj školi
nakon kojeg su napisali svoje dojmove:
„Škola je bila velika okružena zelenilom i cvijećem. Hodnici su bili uski i imali su dežurnog
učenika koji je cijeli taj dan bio oslobođen nastave. Nije postojala dvorana za tjelesni već
jedna mala učionica u vlažnom i mračnom podrumu u koji su se svi bojali spustiti… Unatoč
svemu tomu nisu dopustili da im loši uvjeti pokvare školske uspomene. Na drvene prozore i
klupe urezivali su imena prvih ljubavi koje se nikada ne zaboravljaju.“ (Tena Petričević)
„Mislim da je stara škola bila u dosta lošem stanju izvana i iznutra. Bila je opasna za djecu.
Dvorana je bila zastrašujuća. Žao mi je djece koja su u njoj imala nastavu. Grijanje je bilo na
drva, nije bilo radijatora niti klime. Okoliš škole je bio ljepši jer je bilo zelenila, drveća i
cvijeća…“ (Nika Kovačić)
„Učionice su bile u lošem stanju ali velike. U njima je bilo različitih stvari: plakata, postera,
peći na drva, starih ormara i stolica, pokoje računalo za učitelje… Zbornica je bila ljepša s
dugačkim radnim stolom i puno sobnog cvijeća. Mjesto dežurnog učenika bilo je malo s
išaranim zidovima i klupom. Ulaz u podrum je bio mračan i strašan, ali je zato ulaz u školu
bio širok i lijep.“ (Emma Kubiček)
Zatim smo pogledali film/videozapis učenice Emme Kubiček koji je nastao prošle školske
godine povodom Dana škole, a posvećen je eksperimentalnom programu cjelodnevne škole u
kojem se nalazimo. Evo i dojmova učenika:
„Naša nova škola izgleda manja, ali je ljepša i bolje opremljena. Hodnici su ukrašeni, ima
cvijeća, raznobojnih ormarića za učenike i jedna velika pametna ploča u donjem holu koja
nam služi za svečane priredbe i predavanja. Imamo moderne stolove i stolice, radijatore,
klime i pametne ploče u svakoj učionici. Prozori su novi i nisu pričvršćeni ekserima/čavlima
kao u staroj školi. Osjećam se lijepo i sigurno u njoj.“ (Rahela Krasnik)
„Škola nam je skroz nova s novim namještajem koji trebamo čuvati. Prozori i vrata su
neoštećeni, za razliku od stare škole gdje se sve raspadalo. Posebno nam je lijepa dvorana
opremljena različitim spravama i rekvizitima pa s učiteljima treniramo i možemo sudjelovati
na sportskim natjecanjima. Imamo svu potrebnu informatičku opremu. Jedino bih voljela da
imamo više drveća i ukrasnog zelenila ispred i oko škole… a i raspored bi bilo dobro malo
promijeniti da ne ostajemo dugo. (Lorena Floršić)
„Zidovi učionica su različito obojani i oslikani, oslikani su i veliki zastori. Posebno je lijepo u
školskoj knjižnici gdje ima puno knjiga i vreća za sjedenje. Sviđa mi se kad su učionice
ukrašene za Božić i Uskrs. (Nika Kovačić)

Učenici su crtali pročelja stare i nove školske zgrade te ih i na taj način usporedili.
Nakon svih aktivnosti u kojima su sudjelovali zaključili su da su uspomene iz osnovne škole
(bez obzira na uvjete) najljepše uspomene kojih se sjećamo cijeli život.
„Nemoj reći da su stvari prolazne, jer svaki od naših trenutaka najavljuje

vječnost.“
(Gautama Buddha)